Izbjeljivanje zubi

Izbjeljivanje zubi

By: | Tags: | Comments: 0 | svibanj 17th, 2016

Izbjeljivanje zubi

Obojenje zubi može biti unutarnje i vanjsko, može nastati tijekom ili nakon razvoja zuba. Najčešći uzroci su antibiotici, starenje, česta konzumacija obojene hrane i pića ili pak genetika. Ovisno o uzroku obojenja, razlikuju se tehnike izbjeljivanja, samo trajanje postupka, te koncentracija i vrste materijala koje se koriste. Izbjeljivanje se s oprezom primjenjuje kod pacijenata s preosjetljivim zubima, kod trudnica i dojilja, kod teških pušača i djece. Ne provodi se kod osoba koje boluju od bulimije i onih koji su alergični na neki od materijala za izbjeljivanje. Za izbjeljivanje u stomatološkoj ordinaciji najčešće se koristi 30-35%-tni H2O2 (vodikov peroksid), te 10%-tni H2O2 za kućnu upotrebu, a uz kontrolu liječnika se koristi 16 i 10%-tni karbamidov peroksid. Kako bi se promijenila boja zuba potrebno je promijeniti kemijsku strukturu pigmenta koji se nalazi u zubnom tkivu. Aktivne molekule kisika koje se vežu na molekulu pigmenta mijenjaju strukturu pigmenta. Prije postupka izbjeljivanja potrebno je očistiti meke i tvrde zubne naslage (kamenac), te ispolirati zube.

Izbjeljivanje laserom

Najčešće se provodi intenzivno izbjeljivanje u ordinaciji. Sredstvo se nanosi 3 puta po 15 min na vanjsku površinu zubi, a prethodno je potrebno zaštititi zubno meso i usne. Za bolji učinak materijala za izbjeljivanje koristi se dodatni izvor energije – Zoom! Lampa, zahvaljujući kojoj se ubrzavaju izbjeljujuća svojstva vodikovog peroksida te u kraćem vremenskom roku oslobađa kisik koji je zaslužan za promjenu boje zubi. Prednost ove metode je ušteda vremena budući da se tretman provodi u jednoj posjeti. Postoji mogućnost razvoja preosjetljivosti na hladno, pa pacijentu treba premazati zube preparatom na bazi kalcijevog fosfata (ACP), a gingivu oko zubi vitaminom E.

Postupak izbjeljivanja udlagom kod kuće rjeđe se koristi, najviše zbog dužeg trajanja postupka, ali rezultati izbjeljivanja su jednako dobri. Prednost ove tehnike je korištenje materijala s manjom koncentracijom aktivne tvari. Materijali koji se koriste u ovoj tehnici su 10%-tni vodikov peroksid ili 16%-tni karbamidov peroksid koji najčešće ne izaziva pojavu preosjetljivosti. Udlaga s materijalom za izbjeljivanje koristi se 3-4 sata dnevno, a ukoliko se koriste aktivne tvari niže koncentracije, moguće ju je nositi i po noći. Udlagu i zube je potrebno očetkati i isprati nakon tretmana.

Zubi kojima je izvađen živac (avitalni zubi) često se obojaju viškom materijala za punjenje korijenskih kanala. Zub može promijeniti boju (potamniti) i ako živac odumre (npr. udarac), a ne provede se postupak liječenja. Najučinkovitija tehnika izbjeljivanja avitalnih zubi je unutarnje izbjeljivanje (walking bleach). Uvjet za primjenjivanje ove tehnike je pravilno endodontski izliječen zub. U walking bleach tehnici pasta za izbjeljivanje se ostavlja u zubu i zatvara privremenim ispunom, te se postupak ponavlja dok se ne postigne željeni učinak. Moguće je pastama s višom koncentracijom aktivne tvari postići rezultat za 10 minuta, te u tom slučaju nije potrebno ostavljati materijal u zubu. Sredstvo koji se najčešće koristi je 35%-tni vodikov peroksid. Ova tehnika se može kombinirati s tehnikama za vanjsko izbjeljivanje zubi.

Učinci izbjeljivanja zubi razlikuju se od osobe do osobe, a mogu potrajati i više od 3 godine. Učinak će biti bolji i dugotrajniji ukoliko se izbjegavaju cigarete i obojena pića (crno vino, tamni sokovi, kava…).

Prije-poslje